Canto azzurro | Kristina Posilović
XXIX.
“Nisi trebao! Zbilja nisi kad ti kažem!”
Kupio sam joj firentinsku morsku algu,
to joj je nagrada za dane kada je gledala prema Pacifiku,
nju će kriviti što je Jeruzalem čitala dok joj prsti nisu prokrvarili,
a opet, bit će joj drago da nisam trebao, ali sam se ipak sjetio.
Sadržaj
I. istina je toliko plavičasta da je postala azzurroII. paljba i rat, vjenčanje i medeni mjesec
III. prije lansiranja na desetogodišnji put prisjeti se
IV. moja je tinta automatic crna, papir je standard bijeli
V. kojih je dimenzija ptica ubojica i kako joj se zove kći
VI. kozji putovi, zelenkasti zbog tapkanja u svibnju
VII. milijuni kockica čekali su zimu
VIII. u prvoj ulici desno, u zapučku konobara
IX. gdje se hipnotički pipci spajaju s knjigom
X. u studenom, kad su drugi snjegovi počeli padati
XI. Dragi gosti, muzej se zatvara za dvije minute
XII. mali i kruti
XIII. gluhonijema slijepoga krila
XIV. ako te poželim imati, mogu li te zagrliti oko struka
XV. na tisuću i osam trgova
XVI. sjetim ga se svakog trećeg dana
XVII. misli kao misli
XVIII. upecao sam te prošlog ljeta
XIX. dva para bermuda i zeleni grudnjak veličine D
XX. moj pakao i Sergeov miki maus
XXI. ima ime, sve danas ima ime
XXII. sirena me upozorava, vrijeme je buđenja
XXIII. ne vidim kako lice lebdi s desna na lijevo
XXIV. uključit ću video i pogledati sve reklame
XXV. Pacifik mi se činio miran i tih, prije prve kave
XXVI. kineske kuglice, pregladnjeli psi
XXVII. na putu za Maroko sreo sam ga sasvim slučajno
XXVIII. misao o njoj jednaka je figuriranju melancana
XXIX. “Nisi trebao! Zbilja nisi kad ti kažem!”
XXX. večeras ne mogu zaspati
XXXI. nazdravljam povratku kupinovim vinom
Impresum
