Sat pjevanja | Nenad Rizvanović
1.
Čvrsto si stiskao kapke sve dok se sitne narančaste točkice nisu raspršile na tamnom nebu. Stopalo je već na biciklističkoj pedali dok otvaraš oči. Suho duguljasto stablo ispred tebe vinulo se sve do prozora na drugom katu. Sve su prodavaonice otvorene – pekara Sloboda, Foto Husak, Zlatarnica Krasnići, Plavi radion i na ulici ljudi, uvijek drugi i nepoznati ljudi.
To je tvoj trenutak, jednom kad je bicikl na ulici, trenutak koji nitko ne vidi, koji nije sumnjiv ili čudan, i zato i jest tvoj, i samo tvoj, samo ti i valovi tišine što se spuštaju prema rijeci.
Svijet je drukčiji s bicikla: trgovi i slastičarnice rastavljaju se u retrovizoru, obitelji putuju u grad načičkane u karoserijama; motori, čak i automobilske sirene, u ovakvim toplim popodnevima drijemaju poput mačaka u provinciji.
Poznata je ruta kojom ćeš se spustiti do rijeke, najprije Vlahovićevom do kina Papuk, potom dalje do sporog i mutnog mora. Pored rijeke se sve čini bistrijim: na drugoj strani obale šire se oranice, na čijim rubovima, iz vječitih izmaglica, izranjanju seoske kuće. Grad i selo se mirno gledaju preko rijeke, bijeli viseći pješački most elegantno je preskočio obalu.
Uputio si se prema sportsko-rekreacijskom centru Copacabana na lijevoj strani Drave. Možda već pune olimpijski bazen! Što ako je ljeto već neprimjetno doputovalo? Moraš hitno kupiti nove plivačke naočale, sezona samo što nije započela.
Djelić tebe još se ljulja na stolici između otvorenog prozora i zveckanja kuhinjskog posuđa, između brujanja vodovodnih cijevi i šumova hidrofora, stvarnog svijeta koji dotiče u sobu brzinom šumskog potoka. Netko je isključio stroj za rublje, netko hrče u moru bijelih perina, tvoj otac se ispružio ispred televizijskog ekrana, na predzadnjoj stanici dugog putovanja do spavaće sobe. Mama u kuhinji još traga za novim poslovima, uvijek postoji još nešto što treba oprati, očistiti, spremiti, urediti dok se tvoja soba ljulja u zagrljaju radiovalova… Slušate Radio Osijek, novih vijesti nema…
Koliko si samo puta nazivao radiostanicu – jer nagradna igra nije završena – i zamišljao se kako govoriš: Halo, halo, ovdje Oto Olenjuk, znam točan odgovor na vaše pitanje… Telefonska slušalica drhti u ruci dok stojiš u sobi kao na bezimenom jadranskom otoku, kojeg rado pokazuješ nevidljivim posjetiteljima, bolje od turističkog vodiča – evo, tamo vam je luka velika kao svijet, evo u predsoblju pristanište za koje smo zavezali parobrode, trajekte, jedrenjake, vidimo i pokoju ribarsku koču, jedrilicu i gliser, nautički turizam u ovim krajevima jača otkad je iznad ribarskog sela sagrađeno turističko naselje…
