Kraćenje razlomaka | Marija Skočibušić

SVI MAMINI ROĐENDANI

Tatini tanjuri su brodogradilište;
Mladi luk i čačkalice
Oponašaju usporene kretnje jedrilica,
Koje plove bačvama vina

Sram mu plazi jezik
Između čaše i noža,
Ljutnja se korak po korak
Uspinje uz zahrđale ljestve

Mama spušta pogled prema dnu
Zvukova romske harmonike,
Već se neko vrijeme želi pretvoriti
U mramornu ploču,
Ali naučila je zavezati čvor,
Ne reći ništa

Njezini cvrčavi otisci
Mirišu na drmeš,
Propuštene pozive i dječji plastelin

Tata ih je prije
Šutke uklanjao
Papirnatim ručnicima
I krpama

Otkad ih je razbio šakom
Na zidu između
Kuhinje i spavaće sobe
Pojavljuju se u obliku
Sjedenja i suzdržanosti
Mama sada često plete ogrlicu
Od užeta za vješanje
Čim on okrene ključ u bravi

Četvrtkom
U podove ugrađujem uši,
Tajne savijam u pukotine parketa
I između magneta
Na hladnjaku

Svake godine
Na mamin rođendan
Glava mi se zaljulja,
Zamalo iskoči iz temelja

Prije bakinog ručka
Pokažem iskrivljene zube
Odrezanoj kosi i djetinjstvu
Pometenom iza ormara

Stvari u stanu me osuđuju,
Zidovi prisluškuju,
Musava slova gena
Počinju probijati na površinu
I dižu ruke u zrak
Ponavljajući:
Mi
Nismo
Naši
Roditelji