Prva zbirka pjesama Matka Abramića ono je samo olujne boje otkriva autentičan mladi pjesnički glas kojega karakterizira bogatstvo motiva svakodnevnice, vedutâ mora, kiše, prostora i osjeta. Već iz naslova naslućujemo dinamiku osjećaja, olujnih promjena i različitih raspoloženja koja prožimaju ovu knjigu.

Abramić suptilno spaja elemente prirode (more, kiša, sunce, vjetar) s unutarnjim nemirima, melankolijom, nostalgijom, čežnjom i svakodnevnim refleksijama. Motiv mora čest je simbol slobode, ali i tjeskobe, a kiša postaje metafora unutrašnjih previranja i duhovnih stanja. Osjećaj osamljenosti, traženje nade i smisla, ironijski i autoironičan pogled na zbilju prožimaju brojne pjesme stvarajući začudne, ponekad grube, ali i krhke slike svijeta.

Stilski, autor kombinira slobodan stih, igra se jezikom, često poseže za neočekivanim rubnim grafičkim rješenjima, asocijacijama i lirskim izletima u humor, ironiju pa i grotesku, kao npr. u pjesmama Projekt lirske pjesme ili Recikliraj, recikliraj, to ti ide dobro. Lirski subjekt istodobno je i promatrač i sudionik stvarnosti, često ozračen nesigurnošću, ali i buntom protiv rutine, sivila ili ustaljenih normi.

Zbirka je zrela i zaigrana, svježa u izrazu, s prepoznatljivim jezičnim senzibilitetom i poetikom mladog čovjeka koji još traga za odgovorima, ne prestaje propitivati, osjećati i preispitivati svijet oko sebe i u sebi. Ono je samo olujne boje hrabro ulazi u dijalog s tradicijom i govori autentičnim, suvremenim glasom, nudeći čitatelju i mekoću i oštrinu, ironiju i nježnost te istinsku ljepotu poetske nesavršenosti.