ono je samo olujne boje | Matko Abramić

PROJEKT LIRSKE PJESME
(oda kapitalističkom neo-humanizmu)

oglas plaćen u odjelu za ljudska prava

Ujutro uvod,
prijepodne u zavod,
na ručak pa po državni poticaj,
piši, piši, plaća već ti miriši,
radi, brčkaj, budi umjetnik,
imaj sinopsis
razradi pjesmu,
predaj plan rada,
nek’ bude iz duše
l’ art pour l’ art,
pomogni, o sveti Lar!
Molim te, ti imaš moći,
trebam recenziju,
za tu opasnu pretenziju.
Stvaraj, stvaraj
budi Leconte de Lisle
pravi literarofil
ne misli na projekt
pokaži da si književni ekspert,
Theophilé Gautier u duši,
da projekt tebe guši,
odustani, brate, odustani,
ostavi to arhitektima,
i vrati se umjetničkim prefektima,
projiciraj se na cestu
uz poznatu Chateaubriandovu gestu,
leži na cesti, piši kad ti se prohtije,
žicaj za kunu, krunu, jen ili runu,
na cesti, na cesti, na cesti,
ni Kerouac nije imao za jesti.