ono je samo olujne boje | Matko Abramić
OJ, MONOTONI STIŠE!
Sigurno mi se piše,
čudna sila se njiše,
plutam u proljetne kiše,
sve preostalo se briše,
na nebu krasna srasla slika se riše
bijele duge pune tuge nema više,
krupan kap kiše kožu mi siše,
golemi koraci čuju se sve tiše,
stojim i ne radim ništa više
mislim, valjda dosta šetnje biše
sigurno mi se piše…
Sadržaj
ŽELIM SUNCE!Kopno
Urednikov izborKad padne mrak
Brodsko uže
Zlatna plijesan
Poslije
Sparina
Ovo mora
Ples kiše u podne
JUTARNJI PIKADO
Bojim se da kiši
Gunjeva žalba
Urednikov izborOj, monotoni stiše!
Malo sam umoran
Ljubav
Susjedova mačka
Zaboravljam na posljednje misli
Urednikov izborSamo reci da imaš i ozdravit će duša moja
Igra sreće
Nikad ti nije dobro!?
JA NE ŽELIM IĆI TAMO
Rekao mi je mudri starac?
Urednikov izborMagla
Mi možemo rezati zrak
Samica
Čitajući
Bijesna zvečava
Violina
Neuhvatljivi
Rimbaud
Repetitio est mater studiorum
Uputa za dugovječnost
ZAZVIŽDAO SAM HIMNU I UKRCAO SE
U AUTO ISTROŠENIH GUMA
Lucifer i prijatelji
(uputa za dugovječnost II.)
Okovana Tuga
Za ustanak časni!
Vojnički rat
Diktator
Tajanstveni trodnevni tajac
Glamur u blatu
Svečani sajam
Strijelac
Povijest uspona i padova
Urednikov izborRecikliraj, recikliraj, to ti ide dobro
Projekt lirske pjesme
(oda kapitalističkom neo-humanizmu)
Impresum
