Zbirka pjesama Kraćenje razlomaka uzbudljiv je prvijenac Marije Skočibušić koji svjedoči o pisanju iz prijelaznog/prijestupnog očišta. Ovakvo se pisanje jamačno više neće ponoviti – ovo je tekst koji je uhvatio neponovljiv pokret, stanku između dva doba, dvije različite strukture, tekst koji nastaje kao pripitomljavanje jezika. Ali i tijela – jer u ovoj se poeziji prijestupi odvijaju između tijela i jezika, na razini koja duboko i trajno uznemiruje, jer u času kad otkriva smjesta se povuče, ali povuče i čitatelja za ruku i zatim se udaljava s njim.
Ana Brnardić, Kritika h,d,p,
: : . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .
Skretanja u metaforu katkad doista zadivljuju, ali katkad znače i osobnim komforom uvjetovanu kriptografiju s ciljem „prikrivanja poruke“. Vrijeme u kojem živimo to ne podnosi i zato su civilizacijski porazi koje doživljavamo sve bolniji, čudima analgetika usprkos. Marija stoga zaslužuje pohvale.
Franjo Nagulov, Književno blato
: : . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .
Kraćenje razlomaka solidna je debitantska zbirka koja najavljuje pjesnički talent koji se još ima razvijati, u zasad nepredvidljivom smjeru – on podjednako može biti prema jezičnom zgušnjavanju kao i prema neorealističkoj eksplikaciji. Marija Skočibušić ovom zbirkom skicirala je, a gdjegdje i podebljala svoje poetičke preokupacije uspješno nastavivši sada već prepoznatljivu i zavidnu tradiciju biblioteke i nagrade Na vrh jezika.
Davor Ivankovac, Poezija
