Tvoja mama ima dečka | Romana Brolih

IZMEĐU TRAJNOSTI

 

Reci mi tijelom, Žan,
ljubavi imam dovoljno,
po ćoškovima njušim plijesan
i skidam navodnike.
Postajem stvarna,
ubijajući snove.
Da li ti je žao
uzaludnih molitva
svetoj Rutini?
Mi nemamo gard,
ni ime,
samo glas
koji su nam zalijepili,
i bjegove,
koje smo precijenili.