Košute su plakale bez rogova | Denis Ćosić

 * * *

Starješina mi govori: „Tko se žrtvuje, vrati mu se stostruko.“
Starješina želi reći: umrijet ćeš i nećemo te se sjećati.
Kao što se ne sjeća otac koji me otpisao pri rođenju.
Ne sjeća se ni sestre, isklijanog nasada,
žabe koja plače u zaleđenom zdencu.

Seoska mi žena govori: „Moja je majka otišla šumama.“
Seoska žena želi reći: majku su mi rastrgali očevi očnjaci.
Našim se njivama prostire groblje – masovna kosturnica.
Usred polja vjetar prevrće grane u potrazi za rogovima.
Nijedni nisu namijenjeni košutama.

Brat mi govori: „Nakon tebe odlazi mraz.“
Brat želi reći: vrijeme je velikog otopljavanja.
Mraz ne poštuje ženu, stavlja selo u hibernaciju.
Brojanje je prstiju ispisivanje zimskog sna.
Tko prebroji sve prste, probudi se prije ostalih.
Tko ne prebroji ni jedan, spava pod njivama.