Psiho, ptice | Tihomir Dunđerović

SAMO DA JE HTJELA

Ona je bila ogromna.
Ne debela, nego velika.
Sve je na njoj bilo na svom mjestu,
moglo bi se čak i reći da je bila lijepa,
samo nekako uvećana i izdužena.
Pušila je dugi Marlboro,
pridržavajući ga dugim,
jarkocrveno nalakiranim noktima,
vozila onaj dugački Volvo,
kakav sigurno više ne proizvode,
oblačila dugi, crni, kožni mantil
i prekratke minice koje su otkrivale
vjerojatno najduže noge na svijetu.
U mozak ne ulazim.
Mislim da ni danas
ne mogu objasniti zašto,
ali u njenoj sam blizini
osjećao neobjašnjiv strah.
Jednom me je tako povezla kući,
onim svojim velikim automobilom.
I dok smo se šutke vozili
vlažnom i mračnom cestom,
pomislio sam kako bi svakoga trenutka
mogla zastati negdje sa strane,
obuhvatiti me tim svojim najdužim nogama
i uvući u sebe.
Uhvatio me paničan strah.
Imao sam osjećaj da se naglo smanjujem
i tonem u sjedalo.
Mislim da sam se tada bio toliko smanjio,
da me je mogla stisnuti u šaku,
baš kao King Kong uplašenu plavušu,
samo da je htjela.