Anarhizam i drugi ogledi | Emma Goldman

Nadežda Čačinovič

EMMA GOLDMAN DANAS

Crvena Emma više ne pobuđuje strah i neprijateljstvo. Pretvorena je u junački lik iz prošlosti koji se spominje s uvažavanjem, posebice kada se politički korektno želi naglasiti ženski udio u povijesnim zbivanjima. Za mnoge se njezino lice s fotografija stapa s likom Maureen Stapleton, glumicom iz filma Crveni Warrena Beattya, koja je za svoje utjelovljenje Emme dobila Oscara.

Život Emme Goldman doista pobuđuje interes i ni malo nije neobično da se postupno pretvara u povijesnu ikonu. Rođena je 1869. u židovskoj obitelji u Kaunasu (Kovnu), u Litvi odnosno tadašnjem Ruskom Carstvu, neko vrijeme je s obitelji živjela u St.Petersburgu a 1885. emigrirala je u Sjedinjene Američke Države u potrazi za većom slobodom u osobnom i radnom životu. I u novome je svijetu naišla na izrabljivanja i skučenosti koje osakaćuju ljude. Ljudi imaju pravo na dostojanstvo i sreću: to je prije svake teorije polazište Emme Goldman. Ono što je čini iznimnom način je kako je postigla da se njezin glas čuje, da djeluje, piše i živi u skladu sa svojim uvjerenjima. Zbog tog polaznog stava bezuvjetnog prava na slobodu i sreću, najbliži su joj bili upravo anarhisti. Sloboda i solidarnost su komplementarne: uistinu slobodni ljudi uzajamno si pomažu. Državne i religijske su vlasti neprijatelji slobode. Emma Goldman je ubrzo došla do zaključka da je ono što vladajuće čini tako moćnima neznanje potlačenih pa je za nju prosvjećivanje najvažniji oblik borbe. To je naravno nije spriječilo da čitav život bude pod sumnjom sudjelovanja u anarhističkim atentatima i više puta zatvarana (u SAD-u su takozvanim anti-anarhističkim zakonima kontrolirali samoorganiziranje radništva). Godinu 1895. i 1896. provela je u Beču gdje je stekla formalno obrazovanje bolničarke. Od 1906. do 1917. izdavala je časopis Mother Earth. Godine 1910. objavila je Anarhizam i druge oglede a 1931. autobiografiju Living my Life. Kao neumorna predavačica i agitatorica zauzimala se za slobodu govora, skraćivanje radnog vremena, kontrolu rađanja, protiv militarizma. Godine 1917. ponovno je zatvorena a 1919. prognana u Sovjetski Savez. Tamošnji novi poredak nije bio u skladu s njezinim slobodarskim načelima te 1921. odlazi. Od tada je u stalnom pokretu, živi u Švedskoj, Njemačkoj, Francuskoj, u Španjolskoj građanskog rata, Engleskoj te konačno u Kanadi gdje je 1940. i umrla.

Nije mi nakana osporavati da je tijekom jezovitog dvadesetog stoljeća nešto i postignuto i da u novo tisućljeće krećemo tako da gotovo nitko od vladajućih ne osporava temeljna ljudska prava. Na riječima. Nelegitimirana arogancija moći sada se pretvara u ukazivanje na neumitnost tržišta kao jedinog puta u blagostanje i slobodu. Slabosti utopijskih projekata oslabili su kritičko mišljenje u cjelini. I to upravo u vremenu kada procesi globalizacije traže jednako globalnu mrežu ukazivanja na ljudska prava .

U tom je kontekstu Emma Goldman aktualna i teorijski, ne samo kao inspirativan lik. Njezino je nasljeđe najživlje u feminističkoj teoriji, pogotovo u onim djelima kojima je stalo do organičkog nastajanja zajednice, do društvenog skladu kao alternative patrijarhalnom gospodovanju i agresivnosti. Na drugim područjima anarhistički se univerzalizam Emme Goldman, njezino uvjerenje o neupitnosti individualnoga suvereniteta, možda previše razlikuju od vladajućeg teorijskog diskursa pa je recepcija otežana. Ima, međutim, naznaka da će to biti ispravljeno zbog učinka tzv. “etičkog obrata”, novog zanimanja za etičku problematiku a i zbog ekonomijsko-filozofijskih interdisciplinarnih istraživanja o kvaliteti života i ljudskim sposobnostima (navodim samo ime Amartye Sena). “Es gibt nichts Gutes ausser man tut es” napisao je Erich Kästner, dobro dolazi na svijet samo našim djelovanjem. To je sažeti opis teorije i prakse Emme Goldman.