Upoznaj Lilit : izabrane pjesme : 1965.-2005. | Sonja Manojlović

PROLOG

 

I

Jedino božansko i beskrajno biva vrijeme čiji si dio a da ti se nije predalo. Beznačajnoj pokori dodan, težnja kojom se odupireš ulazeći većma, nema imena u silnom nadiranju. Čudesnom strpljivošću odolijeva i manje od tvog daha ili klonuća. Zbačen, da li zbačen, u molitvi čija svrha teži nesvrhovitosti, ka dragocjenom dnu ulaziš već proziran, s kostima krhkim da se zauzmeš za srž: tvoje se disanje udaljava od tijela koje ga ne može slijediti. Tako se suprotstavljaju svjetlosti bez nade u sjedinjenje i boreći se nadvladavaju jedino tebe.

 

II

Gromade i sveti plam u sumračno doba dana podignut Razulareni mošt sjaja sto šiba, tek okom zadržan. Izostavljen je dodir, vječnost te razdire.
Kao lomača na koju je iznenada sutonsko tijelo palo, ti se, mnogobrojan, razilaziš visoko u noć.
Kako je tih i izopćen tvoj pad u gluhu brazdu vremena gdje sveto sjeme, smrknuto na rtu, ponornici odolijeva.
Bijaše li ono što jesi, bit ćeš sjaj kojem ni zrak da ga sakrije, ni tama da ga plodi dostajati neće. Konačno svrha sebi samome, gubiš li se svejedno je začaranom oku: odavno te našlo: odavno si već u tihom vrenju praha koje te razlaže na zvuk, tihu sipnju prostora i beskrajno vrijeme.

 

III

Zračna počela moje ljubavi, mojih beznačajnih sklonosti postaju zračni izvori što se udaljavajući uskraćuju: već na obzorju, samo treptaj njihov beznadežan.
Predanost, poput diska, te razorne snage, spušta se ka tlu i ulazeći priklanja li se to meni ili se mijene s obličjima rvu: da bi se zatim u vrtlogu, na žezi, u žeđi, oči posve nepokretne, blago prenule. Možda posve same prepuštajući tijelo pokretima i drugima znacima.

 

IV

To je želja da se nikada više ne ponovi tih korak redovnički u mom sluhu gdje odviše prebiva srce: nakon svega. Neka bude tišina: ona je sveto počelo mraka. U njoj nema uzmaka. I uzalud – prelijepi su stranci kojih nema. Ja se bojim proročanstva i vrišteći plašim se vlastite suštine ugledavši drugu zemlju. Da li je dovoljan pokret , savršen u nizu, da niz opstane. Kad se s večeri umori u nama beskrajna povorka i drugom umoru prisjećanja preda – prepoznajem predskazanje umobolno kao davni besmisleni pogled iz kojeg izranja tamno, oslobađa i razrješava zaboravljeno. Tako polako naše se kraljevstvo zaokružuje i dovršava sjećanjem.

 

V

Na domaku mira i čestite žudnje razoriše te davni zvuci.
Nespokojno ljubiš. Nema opravdanja za te. U bojnim redovima sitni zraci razlažu ti dušu za časove sudnje što se u njoj zlate.
Kada te tamne obore oluje takvog te odnosi voda. Takvog te gorke podvodne struje, da se nikada ne vratiš, prislone uz bok tajanstvenog broda.

X

Sadržaj

TAKO PROLAZI TIJELO
1965.

Dođoh da prozrem dogovore
Opsjedam tu noć surova vrata
I tako se opet širokim čudom događa
I sve nam bijaše posuđeno
Oprostim li hod ognju on će razumjeti
Sjela sam na kamen izloživši se
Krhkost hljeba okrštena ustaje sa dna
U dubokoj šutnji
Nevinim čelom rastući iz smrti
Srećem glave prožete ledenim cvjetovima
O kralju koliko strepnje
Neka vino što me razara i nosi
Ima nešto proigravanja u mojoj krvi
U ovom gradu odrekoh se davno blagoslovenog ognja
Uzvisit ćemo do iskonske mudrost svijeta
Dragane moj crnji od umora
I dok te grlim ljubavi moja
Stari stol i ja promatramo se šutke
Sudit će mi se onako kako sam ljubila
Ovo su riječi što izgovaraš a ne muzika
Sići s prijestolja i ostati sa svojim bijedama
A ja kožu gladim i sravnjujem
Sve češće izrastam u visok krik
Toliko je boljelo da će poslije nas
Čak i psi kao i oblaci više me ne prepoznaju
Odbačeno carstvo u riječima se zbiva
Za radost starija naša te tijela saznaju
Ljepotom proboden tisuću planova
Saletjet će nas snažne gipke zvijeri
U pradavno doba starih igračaka
Od naše želje
Biti tako beskorisno nježan
U svakom svjetlu što mi oduzima dio
Za svaki korak potrebno je izmisliti


DAVNOG STRANCA LJUBEĆI
1968.

Ljubavnik
Molitva naša s molitvom bogova se bori
Svijete
Ne šume ove krošnje proljetne kroz noć
Što činim u predjelu
Dirnula me poput srha, poput sjeni
Dan nas svakidašnji beskućnik je
Ovaj grad sav od ognja
O tijelo
U miru luka što me brani nazirem već drhtaj
U silnoj noći čovjek diše nečujno
Gdje počinje bratstvo, gdje vena, patina trenutka
Padamo sami kao kišne kapi
Silovito prilaziš
O ludilo samoće u vladara
Tvrđave opsjedane zrelom vatrom
Puštam neka vinogradi zriju
Slobodni pad
Prijatelju, ne razumjesmo se
Prije tajne
Noćas, vedar sa mnom bdije davni stranac
Tek plačući mogu te ljubiti
O srce moje za svakidašnji hod tvoj
Za sve što bijaše otkup polažemo
Ponovo ljubavi jednim činom svojim
Kao izgnanstva ponovna su ljubavna viđenja
Mirno jutro
Živo što mi odolijeva
Odolijevam sjećanjima
Srce hoće li čekati u najshvatljivijoj vjeri
O čudesna naklonosti godišnjeg doba
Prastara zemljo sa sigurnošću nasmrt oboljelog
Tek šutnje grč potpunosti me približava
U trenutku mrtve plovidbe govorim imena
Poštujem vodu kojom u obale zadireš
Svaki hod nježnost svoju ima


SARABANDA
1969.

Pećina bez slike
Ili decembarski dan II
Ili decembarski dan III
Ili decembarski dan VII
Posvemašnje tame I
Heraclea I
Ili decembarski dan I, III, V
Putovanje
Bez naslova
Vježba I
Vježba V
Vježba VI
Prolog I-V
Motiv


JEDAN ESPRESSO ZA MARIJU
1977.

Jedan espresso za Mariju
Mimesis
Skulptura 1
Skupltura 2
Podstanarska balada
Vjerovanje
Ne izaći nikad iz godišnjih doba
Nedokazivo znanje
Nokturno
Spore godine
Putovanja
Govor grada
Zora
Ta čudesna jednostavnost
Poslijepodnevni poziv
Kuda ste pošli onog dana onog jutra
Dugo putovanje
Uzaludno
Dramatiziraj more
Tetovirani


CIVILNE PJESME
1982.

Jutro bje svježe
Preciznost
Dok u prepirci se libimo
Vergilijevo kolo
Igra karata
Susret
Prepoznaj bezbrojna svoja lica
Mačka
Majka Ne Nea
Oglas
Gradovi
Pjesmica
Građenje kuće
Putovanje


BABUŠKA
1987.

Šćućuren u povijesti
Literatura je jedina istina!
Dokazujući očigledno
Pjesnici pišu erotsku poeziju
Budi mu, pjesmice
On sjedi usred žena
Prstom uprijevši u cijev njegovih usta
Modrobradi putnik ulijeće u tvoje predsoblje
O onima koji zaspu odjeveni
Putujmo na književno veče u zavičaj!
Slike iz knjižnice 4
Piše po zraku
Šutio je dugo
Sve je bilo pri dnu
Ionako mi ništa ne izgleda dovoljno stvarno
Čekaonica
Geografija osmjeha
Brojka je kandžija
Prijateljstva
Mačja galaksija
Mag
Autoportret ili Kako sam prodavala Spačeka


NJEN IZLOG DAROVA
1999.

Nedjeljno proljetno je jutro
Vukodlak na prozoru
Snoviđenje
Kutija s fotografijom
Sve ima svoju priču
Tržnica
Skupljačica životinja
Još se može
Njen izlog darova
Čekajući vijesti
Zaskočiti majčicu
Vidimo se sutra
Cvijet u vazi
Čitati ili pisati
Iz djetinjih dana
Razgovor o još
Mamica rasjeca mamica to zna
Uspomene
Pokazati radost
Ne
Mačka na papiru
Govorim
Koprive
Meksičke naušnice
I sad prolazim
Oni neka odu doma
Pred san
Stižu
Arija u privatnom teatru
Gledanje
Zlatni rez
Nadanje
Iz Gornjeg u Donji grad
I o psima
Obiteljska igra


VJEŠTURKOV TANAC
u reciklažnom dvorištu
2001.

Jogijski letači stižu u Veneciju
Kako se zvala
Nisu ti baš svi skloni
Što tada htjeti
Vješturkov tanac
Dnevni snovi
Da sam otvorila
Odlučivanje gledanjem
Hodam li bezoblična, bezvremena
Zovem
Pridjevi Crne kraljice
Da mi je ležati
Dođe bilo kad
Što znači mi
O čemu
U tamnoj komori
Danas sam gost
Svjedok ja
Majka čita novine
Jedino što mi treba
Ne ukopavaj se
Vrata našeg doma
Šetnja
Umnožavanje
Ptić pronalazač
Proždiračica vremena
Pa, što, ako nevješto živim
Spas na rijeci
Zasjednimo odmah
Žurim se, žurim
Kvartovsko puštanje zmaja
Pogleda me, zazva
Ne mogu sada


ČOVJEČICA
2005.

Ogledala
Svega se sjećam
Svak svojim poslom
Na sunčevu mjestu
U krugu stojimo
Ne gledajuć sočnih sirena
U putnoj groznici
Riječi
Bezbrojni svjetovi
Najlakše je sebe nacrtati
Igra skrivača
Zamotuljak šutnja blues
Abel i Kain
Pozdravi
Doživljaj ničega
Sve kraća pitanja
Putna groznica
Nenapisana autobiografija


Darija Žilić
UPOZNAVANJE LILIT



Impresum

Kolačiće koristimo kako bismo poboljšali Vaše korisničko iskustvo. Ukoliko se slažete, tada prihvaćate korištenje kolačića i web stranice sukladno našoj politici privatnosti.