Čuvar praga | Kornelija Mlinarević

SAN, VRIJEME, PROSTOR

Odmičem se bez naprezanja, silazim lako,
čudim i zavirujem posve budna

u tvojim se nesigurnim rukama vrijeme i
prostor premještaju s noge na nogu.
netko klepsidru probušio, vrijeme iscurilo.
a prostor? nikad nisi bio dalje.

ovaj krevet je samo krevet ali označava
jednu kvadratnu vječnost

svlačenje u snu uvijek je svjesnije od
svlačenja na javi. gledaš vlastitu kožu koja
ga zove kao platno tek razapeto, spremno za
nove boje.

delfin će na njušci izroniti sunce a dan u tom trenu
zalepetat nebom. boja izlaska jednaka je boji tvojih
tek otvorenih očiju.

kada mislim o tebi mislim o izrazu tvoga lica
kada kažeš: svake me noći varaš. ujutro kad otvorim oči
znam da si odavno budna i da u taj prostor tvoga
silaska, sna i buđenja ja ne mogu ući.