Čuvar praga | Kornelija Mlinarević

ZEČJE UHO

 

Moje bi jedino priznanje glasilo:
nisam majstor ceremonijala. sramim
se pri svakom dolasku i odlasku kao
dijete koje nije naviklo da ga se

obasipa nježnostima. ne znam se čak
ni pozdraviti a da i to ne izgleda
kao odlazak u rat. ili dolazak u rodni
grad nakon trideset godina. ne znam

odakle snaga tolikim uzletima i padanjima
srca. sve što znam lebdi u zraku.
blistavo a nevidljivo. zatim se mokro
rasprši radi održanja budnosti.

kako ne bi svi vidjeli ono što je samo
tebi namijenjeno. najdublje gorsko oko.
koje upravo nadlijećemo. sve što želim
je sići i istražiti obalu. nježnost

ramena i ključne kosti.