Kako svezati cipele | Nikola Petković

Kada se početkom devedesetih objesio naš brat, bio sam u Americi. Na doktoratu. Ili u egzilu. Ne sjećam se baš kako je točno bilo. I što je od toga dvoga točnije. I doktorat može biti egzil ako te netko ili nešto na njega sili. Bjesnio je rat. Mama i tata su se razveli kada je meni bilo sedam godina. Tata je otišao bez riječi. Mama je ostala bez riječi. Ja sam tražio riječi sve do neke šesnaeste. Tada sam počeo pisati poeziju. Ako znaš kako to raditi, za to riječi nisu potrebne. Pisati poeziju tada, to ne čudi. Tih sedamdesetih svi šesnaestogodišnjaci pisali su poeziju. Ja sam je nastavio pisati do danas. Već, kako tata kaže, velik. To je ono što čudi.