Kako svezati cipele | Nikola Petković

Sjedim kod tetke u Doboju. Tetka plače. Sjedim kod tetke u Pridjelu. Tetka plače. Bratić, onaj koji me je tada vodio do sijena, u čokanj utače rakiju. Svuda oko nas šljive. Nekih kuća više nema. Nekih kuća sada ima. Neki ljudi prelaze cestu. Neki ne.

Kako žena? Kako dijete? Jesul zdravi? Jesul dobro? Pita tetka.

Kimam glavom. Gledam na sat.

To je sve što je meni ostalo od Bosne.