Sat pjevanja | Nenad Rizvanović
12.
Oto je na kraju shvatio da je život Nina Koste zapravo mjuzikl. To nije naravno bio uvijek isti mjuzikl, Nino Kosta jednom imitira Sinatru iz starih holivudskih filmova, drugi put pleše kao Travolta na šarenom podiju, no uvijek je zabavljač, onaj koji budi publiku, koji pumpa adrenalin i tjera ljude da skoče s kauča, skidaju šešire i plešu u dugim mrežastim čarapama.
U noćnim satima Oto je smjelo raskrinkavao kameleonsku prirodu Nina Koste: vidio je gospodina s cilindrom iz engleskog kriminalističkog romana kako hita na dogovoreni dvoboj, no umjesto ispaljenog metka uslijedio bi fantastični program, pomalo zbrkan doduše, kao da se filmska vrpca malo zapetljala – Kosta se pretvarao u Sandokana, Šicera, Kuntu Kintea, logorašicu Mariju, Zdravka Čolića i Flasha Gordona, pojavljivao se na čudnim mjestima, na kraju filma “Ne okreći se, sine” i Oto se budio u vrućici, bio je to pravi košmar, u prvom trenutku nije znao gdje se nalazi, lice mu je bilo nabubreno i oteklo, pitao se što se događa, tko pokreće sve te slike u njegovoj glavi i zašto ih tako neodgovorno miješa?
Najdraži Otovi filmovi su “Amerikanac u Parizu”, “Moje pjesme, moji snovi”, “Briljantin” i “Xanadu”, premda, naučio je, treba biti oprezan kad se govori o tim filmovima, ne vole baš svi mjuzikle. Što se Ota tiče, on će ih gledati, pjevati i plesati i strahovati zajedno s njihovim likovima, sve dok ih budu prikazivali u kinematografima. Čudno je bilo jedino kako brzo zaboravlja detalje iz tih filmova, ali ako ništa drugo, tješio se, još je brže zaboravljao stvari i predmete iz vlastitog života.
Noću je zamišljao kako Nino Kosta pod mjesečevom kapom izvodi numeru “Luna la Luna”: iza njega golemi revijski orkestar, to mora biti veoma romantična večer, Kosta pjeva bolje od Deana Martina i Sinatre, potpuno je nemoguće da netko tako lijepo pjeva, na kraju se pojavljuje on, Oto, s gitarom u ruci, i svira solo dionicu kakvu još nitko nikada nije odsvirao i koja savršeno odgovara Kostinu nastupu. Hiljade tijela u publici ustaju i njihovi dlanovi se sami sklapaju u jedan beskrajni pljesak.
