Urbane od A do Ž | Maja Urban

TVOJA

 

kad već nisi tu
obilazim
tvoja mjesta
kao spomenike ili grobnice
i potajno se klanjam
tvoji monumenti
pred kojima sam slab i malen u
tvojim krčmama pivo ispijam satima
kao da je srž
iskra
tvoje kose
rijeka u kojoj gušim
plosnate riječi
na margini jave
u svakom prometnom znaku
vidim
tvoj bicikl
zgrade rastu u mraku
tvoje oronule fasade
i pogled prema nebu
mostovi su
tvoje nježne koštice
na kojima meditiram
kako adaptirati halucinaciju
misli mi se prelijevaju u
tvojim plavim bojama
boliš me
usamljenog antijunaka
tvoje neispričane priče