Biciklisti | Boris Vrga

BICIKLISTI (33)

jednom izrečeni
leprškaju kroz moje
male e – maile

kao nebeski nomadi
kao ptice u jatu

združeni u nizove
kao u ogrlice
lebde ponad svega

što ih je više
to manja je pustoš
to tanji je mrak

u kojem njihove aure
jedine su zvijezde

što titraju u visu
kao riječi uskrsle
iz bijelog fosfora

daleko od gradskih
neona sjaje
vlastitim sjajem

zatrepere samo
kad golim okom
ugleda ih netko

sa zvijezde
što se zemljom
zove