Biciklisti | Boris Vrga

BICIKLISTI (29)

kad god se povede riječ
o osvajanju praznine
kojima dajem prednost

sa skafanderima ili bez njih
oko zemljine osi
landaraju i mlataraju

ekrani puni snijega
citiraju im face
lavori puni lovora
umivaju lica

sličniji demonima
nego svecima
sve dok ne skliznu im lanci
u krajnje položaje
zatežu mjenjače

jer oni koji
salutiraju brzini
spram noćnog neba
uzdižu piste

njihova velika
i mala kola
u žuta i crvena
pretvaraju se
zviježđa

ono što na
jednima zvuči
kao melodija zvona
na drugima odzvanja
kao ton alarma