Radost | Sanjin Đukić

ISTINA

Ti
Upozoravaš?
A, samo podsjećaš…
Sami smo
Jedva su nas dočekali
a sad nas tjeraju
Baš kad sam
osjetio nešto
Udahnuo sol
ostao bez riječi
i sebe

Noćas sam
ubio čovjeka
u snu
Malenu
iritantnu spodobu
Zabio mu
skupocjenu olovku
ravno u srce
izvukao je
i probo mu vrat
Nisam mogao dočekati
da se spusti na tlo
a ja da uđem
u auto
i odem

Hoćeš me
posjetiti u zatvoru?
Možemo priljubiti
dlanove preko
neprobojnog stakla
Donijeti
velike zaključke
na interni telefon
Prisluškuju ga,
znaš to?
Svi će znati
što smo odlučili

Vratio sam se
tek kad si me pitala
jesi li loša osoba
/baš pravo pitanje
postavljeno ubojici/
Nisi
Nisam ni ja

Sjednimo na naslon od klupe
Hladno ti je?
Hoćeš jaknu?