Radost | Sanjin Đukić

JEDAN GLAS I PREHLADA

Magnet
U kutiji s novčićima
Opasan za društvo
a opet tako
omiljen

Zagrli me
samo onako kako znaš
Stisni pluća
Ne dišem
samo udišem
ali ništa ne izlazi

Pločice s imenima
su okrenute naopako
pa se svi zovemo smiješno

Nema kutije za Rogera
Ostao je po strani
s crvenim krugom u rukama
Regor
Zazivali su
A on apsolutno ništa
nije shvatio
Imunitet mu slabi
Divljina je sve dalje
Budućnost je užasno glupa
Regor
Regor
Večera ti se stvrdnula

Gledamo se
dok ne proplačemo
Ljubimo
dok nam usne ne nateku
Živimo
jedan pored drugog
dok se ne nazovemo
prijateljima
i podijelimo strah
produžetaka

Penali su lutrija
U njih ne vjerujem