Maja i Vuneni | Tihomir Dunđerović

NJEGOVA MAMA

mogao si u zagrebu sjedit samo sjedit i primat plaću ali neće on neće knjigu bolje je ganjat one djevojčure ne znam samo gdje si ih našao takve djevojčure u zagrebu ma šta u zagrebu u saboru si mogao samo ruku dižeš joj takve pameti da je meni daleko si mogao daleko al ne lunjati okolo to si znao pa spavati do podne a knjigu nikad ma mogao si ti i bez knjige pogledaj koliko ih je gle malog onog marinog ni škole ni zanata a snašo se pa auto pa odijelo svaki dan a pogledaj sebe tri majice i rifle a iz patika tri godine nisi izašo a tata ti ni u trgovinu neobrijan i bez čiste košulje nije htio sve opeglano sve čisto a ko bi reko da je sa sela došo ma pravi gospodin ko da ga vidim a miriso je do zadnjeg dana joj a za društvo taj sve bi dao sve a sebe nije gledo sve bi dao zadnje i da on nema dao bi je volio je popit ponekad a ko nije al nije puno sve pomalo i polako a ne ko ti nema te danima samo ločeš s onima gdje si ih samo našo dripci a gle malog marinog govorila sam ja tebi a ti po svom mogao si u zagrebu sjedit samo sjedit i primat plaću