Snimke zemaljskih uzdaha | Ivan Herceg

ROBOT

Ispred mene je dugo vijugavo polje
ispunjeno otvorima,
poput raskrečenih žena.

Usred toga, sna, more, ludila,
ušla si kroz velika bijela vrata,
izrasla iz neba, i stala kraj mene.
Velikim si me porno-očima
bacila u zrak i igrala se.

Onesvijestio sam se i postao robot.
No, nisi se zbunila.
Bez imalo straha
lizala si moj tvrdi oklop
i tipkama pokušavala doći do kože.

Usred nevjerice, otvorio sam se
kao oblak, s gornje, tiše strane,
osjetio tvoju haljinu od mladog lišća
i ispario, kao zima svake godine,
prema zvjezdanom akvariju.

Negdje između dvaju
mlinskih kotača Mliječne staze
shvatio sam da zbog mene ćeš
ostati prokleta.

Za kaznu, po cijele ćeš si dane
maziti grudi. I mokriti
po tumačima snova.