Sadomazoteka | Franjo Nagulov
5.
boje… tako se zvala priča koju sam napisao 2004. godine, u srpnju.
radi se o nekoj vrsti retrospektive, što je kod mene zapravo uobičajeno.
problem je u tome što se nemam čega prisjećati.
pisao sam o jasmini iz beograda kojoj sam gledao picu
kad smo bili mali i kupali se goli u koritu.
pisao sam o rumunjskim imigrantima koji su noćili kraj pruge
vjerujući da i prijašnji put za brčko vodi u jebeni rim.
nisam izostavio ni rapsodije o alkoholu (također retrospektivno!),
pa i predvečernje kave nekoliko posljednjih normalnih ljeta,
dok sam još živio u vinkovcima i svake subote kartao i pio s društvom.
te sam godine nosio zelenu kapu i puštao brkove, a uglavnom sam pio
jeftino vino iz dućana, i jeftine cigarete.
sjedili smo uz bosut i pili. pjevali smo neke stvari.
s nama su pile i naše male curice.
i svima je crno značilo jedinu sigurnost, kad smo skupa i zajebavamo se.
kasnije ću pustiti kosu i u osijeku ću dvije godine piti rakiju.
nisam imao petlje pobjeći od svega.
uvijek se vraćam, i to je moj autoportret.
Sadržaj
na kukama vise tekstoviu autobusu
samouk
meso umotano u van gogha
boje
cura s duplerice
svi su moji prijatelji poumirali u periodu
posljednji sam na redu bio ja
ustajali smo s muhama na čelu
dobro je dok muhe s mesa ne prijeđu na tekst
zemljopisne lekcije elizabeth bishop
u kolovozu 2003. napisao sam tekst svježe neobrijan
a on, peter sellers
snimio sam
logično
što vidim u ogledalu?
kao mali
život je nizvodno a ovo ovdje je povijest
utjehu smo tražili u kanonima
sinoć sam gazio po staklu
isus te voli, samoubojico
iza jedne rakije pala je priča o interpunkciji
što će biti sa ženama i djecom
ovo je pjesma o strvinama i zato se kajem
ošamućen prošlošću
prekriži se, oče!
jedan je pijesak s njenih crnih usana skinuo smijeh
zašto glumiš isusa?
omamljen tom smrću
nizvodna linija života pobjegla je s dlana
boja zemlje
tri su djevojke obilježile moj život i nijedna nije bila moja
TV, 2006.
još o bojama
na sprovodu svog dječaka savio sam se u staračko C
crno je žute boje
u istočnoj hrvatskoj za 8. ožujka 2007. najavljena je kiša
od kolovoza 2003. do travnja 2004. pisao sam
u slijepoj pari večernje kave čitam sudbine ljudi
whitman je zaplakao
imam dlakava ženska prsa u koja sam zabio šivaće škare
prva lekcija
druga lekcija
suočen sa slikom sebe
slijepa, košulje zakopčane do grla
autobus se zaustavlja na mostu
slaveći život, žene su se umorile
ovo je 48. stvar
otisnuvši se pijanim brodom u prošlost
kroz majicu se nazirala žena
u početku
2002: pjesnik s tvrdo kuhanim jajima
današnji je petak još jedno nezaobilazno približavanje nedjelji
sjena na ulazu
iza vinkovaca
izgubio sam naslove i tu nema ničeg neobičnog
za nas, gradom anđeli bez nogu idu
iznašao sam način da se nađem s bogom
a) samouk ostaje u knjižnici
budim se u autobusu, na ulazu u vinkovce
Impresum