Sadomazoteka | Franjo Nagulov

32.

 

tri su djevojke obilježile moj život i nijedna nije bila moja
i sve su tri bile izmišljene, a moja nije bila nijedna.
nijedna, ni sve tri, ni ja sam, sam po sebi, vlastita kutija, jedna stvar.
ustima sam radio dimove: različite signale svoje zle umjetnosti.
o njima sam redao tihe priče, sasvim tihe i zombijevski zelene.
čekao sam da sasvim odrastem i tada sam ostario.
naoružan nedostacima gladi i doživotnom patetikom,
isključen iz whitmanove svete ravnodušnosti
i spreman za pisanje tekstova o ubijanju ljudi.
one, te tri djevojke od kojih nijedna nije bila moja, ostavile su otvorena vrata.
vrijeme je obrisalo balkon i žvakaću gumu s kraja tanga.
puls mi se pretvarao u afriku,
životna je kosina tražila dugometražnu ravnotežu.
sve u meni, dakle moja misaonost, sve je bilo pojedeno do pola.
mesojedi ustupaju mjesto lešinarima koji brzonogo plešu
razorenim niskim nebom,
samoubilačkim staklom ekrana u čijem se tijelu
zrcalio nasmijani stari isus
gledajući me kao svoju noćnu reprizu.

X

Sadržaj

na kukama vise tekstovi
u autobusu
samouk
meso umotano u van gogha
boje
cura s duplerice
svi su moji prijatelji poumirali u periodu
posljednji sam na redu bio ja
ustajali smo s muhama na čelu
dobro je dok muhe s mesa ne prijeđu na tekst
zemljopisne lekcije elizabeth bishop
u kolovozu 2003. napisao sam tekst svježe neobrijan
a on, peter sellers
snimio sam
logično
što vidim u ogledalu?
kao mali
život je nizvodno a ovo ovdje je povijest
utjehu smo tražili u kanonima
sinoć sam gazio po staklu
isus te voli, samoubojico
iza jedne rakije pala je priča o interpunkciji
što će biti sa ženama i djecom
ovo je pjesma o strvinama i zato se kajem
ošamućen prošlošću
prekriži se, oče!
jedan je pijesak s njenih crnih usana skinuo smijeh
zašto glumiš isusa?
omamljen tom smrću
nizvodna linija života pobjegla je s dlana
boja zemlje
tri su djevojke obilježile moj život i nijedna nije bila moja
TV, 2006.
još o bojama
na sprovodu svog dječaka savio sam se u staračko C
crno je žute boje
u istočnoj hrvatskoj za 8. ožujka 2007. najavljena je kiša
od kolovoza 2003. do travnja 2004. pisao sam
u slijepoj pari večernje kave čitam sudbine ljudi
whitman je zaplakao
imam dlakava ženska prsa u koja sam zabio šivaće škare
prva lekcija
druga lekcija
suočen sa slikom sebe
slijepa, košulje zakopčane do grla
autobus se zaustavlja na mostu
slaveći život, žene su se umorile
ovo je 48. stvar
otisnuvši se pijanim brodom u prošlost
kroz majicu se nazirala žena
u početku
2002: pjesnik s tvrdo kuhanim jajima
današnji je petak još jedno nezaobilazno približavanje nedjelji
sjena na ulazu
iza vinkovaca
izgubio sam naslove i tu nema ničeg neobičnog
za nas, gradom anđeli bez nogu idu
iznašao sam način da se nađem s bogom
a) samouk ostaje u knjižnici
budim se u autobusu, na ulazu u vinkovce


Impresum

Kolačiće koristimo kako bismo poboljšali Vaše korisničko iskustvo. Ukoliko se slažete, tada prihvaćate korištenje kolačića i web stranice sukladno našoj politici privatnosti.