Ornamenti pada | Tomica Šćavina

ONA

 

leđa joj struže kiša
obraze napuhuje vjetar
dok nitko ne gleda
hoda zgužvanim korakom životinje
išamarat će nevidljivu djecu
u treptaju sažvakati žumanjak dana
pokloniti mi toplinu majke
a zatim me prerezati napola
kao jabuku
koju odbija zagristi