Ornamenti pada | Tomica Šćavina

ZIMNICA

raštrkani u mraku
u prsima im ručne lampe
snopovima svjetla
traže
šamaraju se
u korijenju
krvare
plodovima brišu svijet
tanušne trake filmova
lijepe preko oderane kože

sto puta zaražena
cijepljena
raj me više ne zna
ugristi
voljeni đavo šapće mi svjetlo
i na trenutak kao da sam na sigurnom
obješena o drvo
košara u koju si je svijet pospremio
sebe
u obliku zimnice