Glasovne promjene | Damir Šodan
KAMENJE
Uvijek to kamenje.
Više mu i ne kontroliram let.
Izudarane glave jedem, radim,
oko mene grgolji suhi bijes.
Kamenje opsadâ, kamenje pjesnika,
biblijsko kamenje, kamenje otokâ
(i ostala kamenja) pljušti niz stubištâ,
kroz parkove, niz lica potomstva.
I mada u njemu nema ničega,
ništa od sadre, volje, minerala
(ništa od samog kamenja),
ono me svejedno zasipa.
Tvrdo, drugorazredno sječivo
pred kojim se i anđeo ugiba.
Sadržaj
VRT GLASOVNIH PROMJENAKamenje
Blizina
Uspomena
U studenom
Štap
Bibliografija
Chiaroscuro
S pohoda
Slika
Čiopa
S fotografije
Bilo što
Obitelj
Jahte
Edip
BOJE KIŠE I ŽELJEZA
Riba
Drugim riječima
Poslijepodne Alvara de Camposa
no u zao čas korakom cotilliona
Koan
Što bih telegrafirao Bennu
Poziv na tišinu
Poljubac, po Brancusiju
Osa
Lovina
Pismo W. B. Yeatsu
Cedulja za Knuta Hamsuna
Sur la mer
ZLATNA SERIJA
Poziv
S pohoda #2
Gladiole
13. svibnja
Izvješće iz zelene zemlje
Konj
Petite mort
Rotterdam
S one strane Hvara
Na ovom mjestu
Koan #2
Sur la mer #2
Poésie
Posvećeno
Svjetlarnik
Tema s plaže
Carmina
Matisse
Paperwork
Podcrtano
Daljina
Con amore
S ljetovanja
Post scriptum
Impresum
