Glasovne promjene | Damir Šodan

OSA

 

Neupotrijebljena slika najteže me napušta.
Jedna osa udara o zid ribarnice,
osa koju ne mogu smjestiti, pa joj velim:
osujećena, budi moja osebujna osa.
Od udaraca ćemo napraviti panegirik,
od zida rub fenomenalnog svijeta
pred kojim zjapi potrošeno natrag
dok on sam neprolaznost je banalna
poput rane o kojoj smo čitali
iz uboda nekih drugih, u osami
u kojoj smo ih zapostavili.
Ne ostavljaj me, zato, sad
jer samo zajedno će nam oprostiti
ovu bolest što se ne prenosi.