Anarhizam i nasilje | Zbornik

KLASICI ANARHIZMA

Možda bi bilo moguće tvrditi kako klasici anarhizma nemaju posebnu vrijednost u današnjoj društvenoj i političkoj situaciji, s čim je moguće djelomično se složiti, međutim, kako bi cijeli razvoj priče o odnosu anarhizma i nasilja bio jasniji, nužno je prezentirati neke stavove. Ovdje se ograničavam na one autore i autorice čiji se stavovi mogu direktno povezati s modernim anarhizmom, dakle, čiji se stavovi mogu primijeniti i na današnju situaciju., unatoč činjenici da su nastali prije 70 ili više godina.

Naravno, ti tekstovi su prvenstveno zanimljivi zbog lakšeg razumijevanja samog povijesnog razvoja tog odnosa prema nasilju.

S druge strane, ta stara promišljanja nasilja, nenasilja i ratova donose neke univerzalne vrijednosti, koje unatoč nekim društvenim i nešto većim političkim promjenama u svijetu i dalje predstavljaju vrijedan teorijski doprinos. To ih čini dobrima, ali i pomalo zastrašuje, pogotovo kada je riječ o konceptu rata i ratne histerije koji Emma Goldman kritizira u svom tekstu. Ponekad je nevjerojatno koliko se malo promijenilo u tako dugom vremenskom razdoblju.

Možda je najveća vrijednost ovih tekstova u činjenici kako je riječ o akterima anarhističkog pokreta pa ti tekstovi ne predstavljaju puko teoretiziranje, već su bazirani na osobnom promišljanju iskustava, ali i analizi tadašnjeg djelovanja pokreta.

Još je nužno dodati da sama činjenica postojanja ovih tekstova govori o dugoj tradiciji promišljanja nasilja kao teme koja će vjerojatno još dugo dominirati u diskusijama unutar anarhističkog pokreta. Danas je, baš kao i početkom 20. stoljeća, ta tema izrazito važna za sam pokret, a zaključci diskusija će uvelike utjecati na daljnji razvoj situacije, metoda djelovanja i osnovnih obilježja pokreta.