Kada roman započinje scenom u kojoj “namireni” glavni lik na idiličnom, gotovo od civilizacije netaknutom hrvatskom otoku gdje se govori neobičan čakavski dijalekt s mukom pomišlja na Gruad dok radi na održavanju odašiljača, a to se događa 20-ak godina nakon Rata , teško je ne pomisliti da taj roman nema nikakve veze sa slavnim Osmim povjerenikom Renata Baretića, tim prije što je jezik lijep, intenzivan i raskošan.

No Dezerter, prvi roman pjesnika, esejista, putopisca i prevoditelja Dinka Telećana kreće u sasvim drugom smjeru, ili bolje, vraća se pripovijesti koja objašnjava što je sve prethodilo toj idiličnoj sceni koja, ispostavlja se, i nije baš tako idilična. Da bi se vratio na Otok Boris je morao otputovati, pa preko Genove, uz pomoć svojevrsnog anđela koji svira flamenko, Srbina Vuka snaći se u Córdobi, poticajem jurodivog Tariqa završiti u marokanskom Fezu, tamo upoznati šejha Rafiqa i lijepu – Asmu.

Važnija od toga fizičkog i geografskog puta je sva ona poputbina koju je Boris nosio sa sobom, od koje i s kojom je i bježao: patologija roditelja i odnosa s voljenom sestrom Dinkom, narkomankom, društvo u kojem se zaratilo i u kojem je polagao “ispit zrelosti između dvije sirene”, od trauma i nasilja…

Slično a potpuno različito, njegov najbliži prijatelj i doppelgänger Miro je nakon ranjavanja na bojišnici upisao književnost, pa kao šepavi Byron preko Turske i Indije završio na Šri Lanki. Njihova putovanja ispisala su lik lastavice u letu, u trenu kada su krila spuštena, preko globusa. Premda su podijeljeni svojim životnim odabirima i kilometrima, istodobno su i spojeni koječime: potragom, pismima, morem, nečime što se potmulo kotrlja i krhkošću života, zamahom lastavičjih krila koji mijenja poredak u svemiru i u miru.

Dezerter je roman o hrabrosti da se bude drukčiji i zagnjuri u užareno središte svijeta i osobe, da se teži onome što skida sloj blata s očiju – kako to Boris kaže opisujući u sočnoj raspravi u konobi poetiku idealnog romana – čudesnim iznimkama koje mijenjaju svijet, da se riskira i ne kalkulira.

Dinko Telećan je roman ispripovijedao kroz pravilnu smjenu pripovijedanja iz perspektive neimenovanog pripovjedača u parnim poglavljima s neparnim poglavljima koja donose pripovijedanje iz Borisove perspektive, Mirova pisma, dramsku inscenaciju…

Dezerter je iznimka naše književnosti, roman koji teži bestežinskom, koji se ne boji hrabrosti da se dezertira, knjiga o filozofskom i duhovnom, dakle, ljudskom.

Kruno Lokotar