X | Želimir Periš

ZLO ZLO ZLO

uzdizanje partikularnosti na nivo općenitosti je zlo
žandar s tankom sabljom koji je zaklao anku je isto zlo
moja kolegica, kad kaže da nema mlijeka za kavu, a ima, i to je zlo
zlo dolazi u malim i velikim mjerama
zlo je raznorodno i ima ga svugdje
zlo je kad velika ptica maloj iz usta otme zalogaj
zlo je kad velika riba pojede malu, ili to nije zlo, to je priroda
razlika između prirode i zla je isto zlo
zlo je i gore i dolje, i iznad i ispod
zlo je tlo
tlo je ravno, zlo je isto ravno
na tlu nekad ima kamena, zlo je cijelo od kamena
i od željeza
zlo je od materijala od kojih su satkani snovi
crno bijeli filmovi su isto zlo
žuta štampa međunarodna je zlo
pendrek po glavama je zlo
zlo su generali koji nemaju djecu
zlo su crni vragovi, i ne samo crni nego i zeleni i žuti
puno je zla, ima li smisla upuštati se u nabrajanje
nabrajanja su isto zlo, jer je red zlo, jer čim jedan mora biti iza drugoga, sve je to zlo
zlo zlo zlo
koliko zla, o, zvjezdano nebo nadamnom, koliko zla
coca-cola je zlo, k+ riža je zlo
većina onoga što pijemo, jedemo, oblačimo i obuvamo je zlo
zlo je kad ti mama kaže ne možeš u takvim cipelama na posao
nove cipele su isto zlo, to za obuću je već rečeno a i ponavljanje je zlo
rijeka kad se izlije izvan korita i mlada djevojka kad zavapi: ja to ne mogu više izdržati
tuga, jad i očaj, sve to
zlo je kad se kaže: kao budali šamar
svako je nasilje zlo, i neopravdano i opravdano, zapravo, posebno opravdano
zlo je kad star čovjek zapne na pola misli pa ponavlja: štosamonohtioreći, štosamonohtioreći
zlo je kad se stvari ne izreknu
zlo su i djela i riječi
muškarci koji mrze žene i žene koje mrze žene i ljudi koji mrze jedni druge
sva mržnja
čak i cvijeće
ruže prskane pesticidima klase četiri u kenijskim staklenicima su zlo
farme kakaovaca i trgovina dijamantima – zlo
valentinovo i ostali praznici koji traže poklone, obljetnice, komemoracije isto
svako falsificiranje povijesti je zlo
svako kategoriziranje, imenovanje, svrstavanje u ladice
zlo je kad se kukavica naziva pizdom, a junak mudonjom
heteronormativnost je zlo
zlo je doć, pop’t, poist, bacit kamen
ne vratiti se kući je zlo
zlo je trak sunca na tvojim zaspalim vjeđama u rano jutro danom u kojem te ništa ne čeka
sunce je kao dobro zlo
da istaknemo zlo treba uz njega prisloniti neko dobro
kad se dobro i zlo pomiješaju ne neutraliziraju se
kao šećer i sol
kao ustaše i četnici
žlica jednih i žlica drugih i mir nebeski
vrata nebeska su isto zlo
konačni sud je zlo čak i po današnjim pravnim normama
zlo zlo zlo
sve je to zlo, majko moja, oče moj, više je zla nego ljudi
sto stihova ove pjesme su zlo
deset minuta vašeg života, cijela ova večer, cijeli vaš dan, cijeli život
životopisi mnogih ljudi su zlo
plijesan po spomenicima i plijesan po zidovima
vlaga naših malih stanova
tuđa imena na njihovim računima
zlo je mnogo toga
zlo su ljudi koji liječe pogledom ili preko telefonske linije za 4,78 kn/min
zlo su i tablete koje uistinu liječe
zlo je američka pjevačica sa slike pod jedan okomito
spektakli su zlo, iako im svi plješću i svi se vesele
zlo zlo zlo
zlo je kad zlim nazivamo dobro, a ima i toga
zlo je ono što se nije smjelo dogoditi
zlo je ne činiti ništa
relativiziranje i banaliziranje zla je veliko zlo
zlo zlo zlo
problem sa zlom jest nemogućnost postavljanja apsolutnih moralnih vrijednosti, što je jednom društvu zlo, drugom je herojstvo, iz tog razloga gotovo je nemoguće prepoznati ga u sebi. zlo su svi oni – ona golema većina tromih i pasivnih – koji se ne preispituju, koji ne razumiju da njihovi stavovi, postupci i ideje ili nedostatci stavova, postupaka i ideja – škode drugima, ili još gore, razumiju ali ne mare, smatraju to prirodnim poretkom stvari, a je li priroda zla? pitat će se oni, kako priroda može biti zla? velika riba jede malu, sjetit ćete se, to je priroda, ali!
razlika između prirode i zla
je zlo