X | Želimir Periš

ŠIROM OTVORENA CRKVENA VRATA

mili bože, pokvaren li je svijet
svatko samo svoju guzicu pazi
sve je puno prozirnih prevaranata
od crvenih mrava do plavih kitova
svatko gleda kako će te zajebat

čim te jedan zavoli dvoje te zamrzi
svakog vrijeđa tuđi uspjeh
nogu će ti podmetnuti niz stepenice
bezobrazni, mali duhovi

na svakom koraku sitna slova
ugovori koji se sami produžuju
s penalima za raskidanje
s naknadama na kamate i kamatama na naknade
s: uvidom u naše poslovne knjige…

iz svakog kuta crni vrag viri
cijela zgrada ostala bez grijanja jer – hej! – preko ljeta nam nestala kotlovnica
umjesto nje osvanula kladionica
da mi ukradu veš što se suši s balkona, hajde
al kako se krade ulica, kako se krade grad?
kako se, jebemu, krade moja prošlost?
gdje sam bio i što sam volio to se ništa više ne smije
polusvijet samo gleda kako da ti zagorča
i nitko da se osvrne kad padneš na ulici
i nitko da se pridruži kad vikneš: dosta!

dosta, jebemu, sva sam koljena nažuljao