X | Želimir Periš

ČOVJEK KOJI JE POKOPAO MOJU KĆER

čovjek koji je pokopao moju kćer
nosio je crni sako
ili je bio tamno plavi
opeglane hlače i čiste cipele bile su u tonu sa sakoom
cijeli je bio besprijekorno uredan i sređen
možda samo malo zgužvan
neujednačen

čovjek koji je pokopao moju kćer
imao je oko četrdeset godina
možda koju više
možda pedeset
možda ipak trideset
dobro je nosio svoje godine dok je gurao njen mali kovčeg

čovjek koji je pokopao moju kćer
nosio je bijelu košulju s plavim prugama
koje su oblikovale kvadrate
ili rombove
neki geometrijski oblik
možda ne, možda je bila čisto bijela
samo prerevno opeglana
pa su nabori stvarali sjene

čovjek koji je pokopao moju kćer
je imao crvenu mrlju na kragni
oblika australije
ili možda afrike
možda i nije bila crvena, više narančasta
možda je ostatak nekog doručka
ili rane od brijanja
sigurno je to krv
zla krv

čovjek koji je pokopao moju kćer
šepao je na desnu nogu
možda je krivo stao dok je gurao neki drugi kovčeg
ili igra nogomet s prijateljima
možda i skija
puno ljudi skija i bavi se sportovima
neki nikad ne ustaju iz fotelje
u fotelji i umru

čovjek koji je pokopao moju kćer
radi na groblju
očito je grobar
možda je i voditelj ukopa ili čak upravitelj groblja
pa je samo došao pomoći pogurati
možda je ekonomist
a možda kvalificirani radnik koji je napustio školovanje
mnogi ljudi napuste školovanje

čovjek koji je pokopao moju kćer
je radio svoj posao ozbiljno
bez puno zbunjenosti
znao je točno gdje treba ići i što raditi
nije plakao da mu suze ne zamagle put
nije gledao čemprese kako im se vrhovi njišu iako ne puše

čovjek koji je pokopao moju kćer
saznao sam puno kasnije
godinama kasnije
možda i desetljeće
zove se oswald
oswald, sa duplim v
čudno ime za čovjeka koji je pokopao moju kćer