X | Želimir Periš

VAPAJ

kad si gurala ruku u moje gaće a iza vrata ti je muž uspavljivao dijete
to je bila automatska erotika kakva se pali i gasi na gumb
naše nesigurnosti hrane se malim rizicima
stvaramo si kontrolirane probleme da zagušimo stvarne
biramo neočekivana mjesta i poze
naslonjeni na zid u ulici kojom uvijek netko prolazi
u liftu koji svaki tren netko može pozvati
ili sobi dok ti iza vrata muž uspavljuje dijete
to je vapaj očajnika
svi bismo mi nekoga da nas spasi
obraćamo se ljudima na ulici
prijateljima poznanicima
komplimentiramo njihovu odjeću
razmjenjujemo recepte
brižno kimamo glavama
zainteresirani smo za njihove poslovne obiteljske probleme
emisije s televizije, kuharski šou, jeste li je samo čuli kako pjeva
ima božanski stas, kamera je voli, vrućine su nepodnošljive
kritiziramo vremensku prognozu
a zapravo vrištimo – spasi me
izvuci me
ne mogu sam podnositi ovo
svega je previše
opcije su mi nejednako raspoređene
lagali su mi
da preuzete odgovornosti moram snositi do kraja
netko bi morao znati što se događa
netko bi trebao biti pametniji od mene
ja se gubim
ja gubim
gdje je čovjek-bog koji otkupljuje
on je umro da spasi takve kao ja
i ja umirem da spasim takvog kao ja
pa se ne spašavam
spas je odnos, za spas treba uzrok
i spasitelji su grješni
gledam tvoju ruku u svojim gaćama
za svoj se spas hvataš za moj kurac
to je poražavajuće vulgarno
pogrešno
on će kad tad splasnuti
i tvoja će ruka skliznuti
tvoj će se muž vratiti
i opet ćemo biti samo poznanici prijatelji
što dijelimo obiteljske poslovne probleme
emisije s televizije
i brižno kimamo glavama
a u njima vapaj