Bezbroj i druge jednine | Nada Topić

* * * * * *

šest ih je udomio Dante u trećem krugu Pakla
i kroz uski lijevak spustio u suho grlo svijeta
iz njega su
šest stoljeća kasnije dospjele u Hemingweyjev želudac
pomiješane s kristalićima morske soli
zakoračivši na europsko tlo ovaj ljubitelj slobode
pustio ih je da promijene agregatno stanje i presele se u britanski eter
iz kojeg su mogle lagano
između glazbenih brojeva i kišnih kapi
dvadeset i osam godina sipiti po Amyjinim crnim glasnicama
šest ih se ne ustručava sjesti za volan
bosom nogom pritisnuti gas
i u potpunom mraku ubiti sebe
i poneku buntovnu princezu u potrazi za srećom
njihovu krv u drvenim bačvama čuvaju prostrani francuski podrumi
iz kojih uredno bježe
zatvorene plutom u zavodljivo staklo
s etiketom i godinom smrti utisnutom u vosak
ljeti se ravnodušno sunčaju na padinama grčkih vinograda
slušaju glas lijepe Marie Callas kojeg iz zvučnika donosi topli vjetar
i od kojeg im nabubre meke usne
a malena tijela prsnu
na dodir