Bezbroj i druge jednine | Nada Topić

* * * * * * * *

osam ih u osami izaziva vjetar
vješajući se po suhim travkama australskih savana
i tjerajući pred sobom pospana stada klokana i koala
držeći se zubima za njegove snažne mišice
leđa kontinenta pretvaraju u prah i pepeo
dok ne postanu praškasta pustinja bez imena
u mraku se pretvore u svijetleće crve
koje djeca hvataju golim rukama i spremaju u staklene boce
ili se sakriju na dno ugaslog vulkana
hvatajući dah i grijući stopalima naježenu zemlju
Prometej se više puta pokajao
što je njihove crvene kose zavezao u isti obruč i bacio na Zemlju
kao što mladenka baci buket ne znajući u čije će ruke pasti
u kolovozu osam ih se ušulja u crnu košulju neba
i ponavlja svoj svijetli pad
netko onda glasno kaže
to su sv. Lovre suze
to su Perzeidi
to su meteori
to je vatra s neba
netko samo gleda i zadivljeno šapne
zvijezde padalice
gle tamo
sad je
i još jedna