Crveno prije sutona | Denis Ćosić

PROBIOZA

Često poredam sitno voće počevši od vrata. Oko pupka načinim šumsku kružnicu. Kažem: ovaj prostor čuvam za tebe, kako sam bio spojen s majkom, želim biti i s tobom. A onda sve zdrobim dlanovima i sazrijem na suncu.

Plava je boja posteljice, u njoj spava mladunče svemira umotano u kokosovu kosu. Dijete se penje prema rubovima mjehura hvatajući se za pupkov tračak. Kada bi dijete bilo datulja, bilo bi svjetlina s perja sjenice. Kada bi bilo šipak, prebivalo bi na osušenom tijelu kukca. Ako bi se nastanilo u mojoj butini, bilo bi naznaka o postojanju grozda.

Krv putuje prema stomaku jačinom vodopada. Kada naplavi abdomen, isturi pupak iz unutrašnjosti i dijete proklija u kružnicu.

Rasti, moje dijete, rasti, uzvikneš i pljuneš na izdanak. Od tvoje upaljene sluzi, izboči se čudno dijete — prozovemo ga pupavka.