Crveno prije sutona | Denis Ćosić

ODLAKAVITI JESEN

Dlake, mačje dlake na tvojim leđima, raspoređene horizontalno u omanje gredice, sive i crne smočene dlake, što se šire prema rebrima i urastaju u kosti, popucale pri vrhovima i mirisne dlake, koje voliš kratiti i skupljati za čaj, ponekad spiralne i iznimno vidljive, dlake što ih izrasteš uz žetveni mjesec.

Takve ćeš dlake unijeti u krevet, skupiti u hrpe i složiti po veličini. U hrpama će biti dugmad i konci, trokuti tkanine tvoje posteljine, deset kapi mlijeka iz kozjeg vimena, zrnca mokre soli i zečji rep.

Rep je simbol mira, stavlja se pod jastuk, dlake treba gurati u njegovu dubinu. Sol je inje mora, posipa se rubno, smanjuje košmar i upija crninu. Mlijeko škropi dlake, uzme se u šaku i pročisti prostor. Konci s posteljinom sljube se kutno, u njoj tijelo utone u mekani odmor. Dugmad će ispuniti isprazne oči — vidjet ćeš bjelinu i odlakaviti jesen.

Rujanske, na koži, dok se spuštaju niz hrbat, dlake koje obrastu upaljeni krugozor. Takve ćeš mi dlake unijeti u krevet.