Crveno prije sutona | Denis Ćosić

VIRGINIA

U meni počiva ljetna zvijezda. Noć je uzela nož, skinula s jedne pjegu i postavila je meni pod jezik.

Noktima prelazeći po nadlaktici, stružem gašeno vapno. Ispod njega izrastaju zvjezdane rane, svaka nalik pjezi koju sam primio. Polako, šireći se kožom, iznenadnim bakljama nestajem u koroni svoga tijela.

Zemlja popije srpanjsku anemiju, glina se stvrdne u stabilan teren, nebo ozari pastelna žutina. Tijelo postane vječni svjetionik.

Svake večeri, kada se krijesnice utabore u mojoj kosi, osvijetlim put između naših otoka.