Crveno prije sutona | Denis Ćosić

SUMRAČNJAK

Njega nije bilo lako izgubiti.

Bio je tanak — ušao bi u deblo hrasta. Bio je visok — gledali smo mu glavu u krošnji. Bio je na vrhu igle — uboli smo svoje prste i držali ga na dlanu.

Imao je sve boje u očima i svakim pogledom naučio me novu nijansu. Htio sam biti poput njega, prokopati kanale uz rijeku i sjediniti korijenje s ribama. Otključati lokote s ograde mosta, pobacati sve ljubavi, biti kapljica potoka kako bi me popio.

Bio je prostran — zvijezde su se urušavale u njemu. Bio je prisutan — grlili smo njegove lisnate ruke. Bio je moj — tanka sunčeva linija na horizontu.

Zalazak koji sam uspio propustiti.