Edo Popović u romanu Poglavnikov pudl donosi mračnu, ironičnu i istodobno urnebesno lucidnu kriminalističku priču smještenu u Zagreb, u kojem se granice između ludnice i stvarnosti brišu do neprepoznatljivosti. Kada se u parku psihijatrijske bolnice pronađe tijelo mladog vođe ekstremno desne mladeži, inspektori Rakitić i Ančić započinju istragu koja ih vodi kroz labirint bolničkih hodnika i uličnih zakutaka, ali i kroz mentalne pejzaže u kojima paranoja, nacionalističke fantazije i politički interesi tvore istu maglu.

Popović vješto koristi elemente krimića i satire da bi pokazao društvo u kojem su ludilo i “normalnost” tek dva lica iste stvarnosti. Burleskni ton romana ne ublažava njegovu težinu, nego je dodatno naglašava: groteskne scene i dijalozi otkrivaju apsurd u kojem živimo, dok istodobno svjedočimo vrlo prepoznatljivim političkim i društvenim obrascima.

Poglavnikov pudl nije samo kriminalistički roman; to je priča o suvremenoj Hrvatskoj, o njezinim opsesijama prošlošću, o podzemnim vezama politike, medija i kriminala, i o tankoj liniji koja razdvaja zdrav razum od kolektivnog ludila. Čita se brzo, ali dugo ostaje u mislima – kao ozbiljno upozorenje, ali i kao gorko duhovita zabava.