Kosine | Branimir Dropuljić

GRAD

 

miriše po samostanu

ljudi sjede na klupama
jedan prodaje slike
jedan porculanske zdjele
jedan sjedi

grad se budi i tone u dnevnom rasponu jednog samostana

sjede na klupama
jedan priča
drugi priča
nalaze se u priči
jedan maše kišobranom

napušteni sjedimo u restoranu

priželjkujem da me prevare

makar za euro