Kosine | Branimir Dropuljić
NAČUH GDJE BIJAH NAČET
Imamo zid. O, kako lijep zid imamo. Dobro je da imamo taj zid. Da. On nam ga je gradio. Svojim rukama ga je gradio. O, kako ga je dobrog izgradio. Da. Možemo se čuti. O, kako je dobro što se možemo čuti. Kako je to samo važno. Da. Ostavio ga je ciglenog. O, kako je dobro što ga je ostavio ciglenog. Možemo izbijati ciglu. Da. Ostavio nam je čekić. Čekić. Kako je to samo korisno. Da. Uzet ćemo čekić. Tući ćemo čekićem. O, kako ćemo se ugledati. Da. Ja ću prvi udarati. O, kako ću udarati. Ti ćeš čekati, a onda i ti udarati. Da. Ti ćeš udarati. O, kako ćeš udarati. Ja ću čekati pa onda i ja udarati. Da. O, kako ćemo se susresti. Spojiti. Rukama. Da.
Sadržaj
Kako sam umroUsmeno
Gdje rastu šafrani
Kameleon
Crveno
Ljusku ljuske ljusko
Lice
Soba
Tepih
Najezda
Tla
Neboder
Ptice
Grad
Hodnici
Heterogeno
Zemlja
Zapisnici
Trgovina
Heterogeno
Inkasator te voli
O Siriji
Anđeli
Metak
Homogeno
Stan propušta
Načuh gdje bijah načet
Možda je bug
Gen koji svijetli dok noću palim monitor
Ruke
Moj
Sok (od malina)
Čvorovi na vunenom ogrtaču, sletišta za orlove
Kvadar
Bacanje kamenčića u zrak izazvalo je moje gušenje
Modrih usana
Skok
Staklena kutijica za prve tri
Impresum