Kosine | Branimir Dropuljić
PTICE
kako uvijek propadnu prije no što polete.
ptica sporo uzlijeće, gotovo se zaustavlja. gledaš krila
i ona nisu siva.
a ljudi to pomisle, za ptice, da su sive, da su im krila siva.
ali nisu, pogledaj
ako baš postoji jaka potreba da ih se proglasi sivima,
onda je to svakako i radost, i kažeš:
vidi, ova krila su siva vidi,
ovo je siva ptica
i svakome drugome odmah je jasno
da ni ne može biti drugačija
Sadržaj
Kako sam umroUsmeno
Gdje rastu šafrani
Kameleon
Crveno
Ljusku ljuske ljusko
Lice
Soba
Tepih
Najezda
Tla
Neboder
Ptice
Grad
Hodnici
Heterogeno
Zemlja
Zapisnici
Trgovina
Heterogeno
Inkasator te voli
O Siriji
Anđeli
Metak
Homogeno
Stan propušta
Načuh gdje bijah načet
Možda je bug
Gen koji svijetli dok noću palim monitor
Ruke
Moj
Sok (od malina)
Čvorovi na vunenom ogrtaču, sletišta za orlove
Kvadar
Bacanje kamenčića u zrak izazvalo je moje gušenje
Modrih usana
Skok
Staklena kutijica za prve tri
Impresum