Kosine | Branimir Dropuljić

KAMELEON

oslobodim kameleona
i on hoda po ljutim slikama

prva, ljubičasta,
zagazi nožicom na nju
ljubičasta mu prožima nokte, prste,
petu
psuje.

staklena ljutnja
razbijen okvir
nevidljiv je i trpi unutra

uklapa se u sve pokućstvo
propitkuje paše li
prelama
preko sebe boje odbija biti
kopija svega
želi da ga se gleda.
uklapa se

u neuklopljene dijelove stana
gdje je zakazala vaservaga i rubovi
nisu inače u ravnini

dobar je kameleon, pravi
boje zida.