Uvod u teoriju filmske priče | Nikica Gilić

PREDGOVOR

U novije je vrijeme filmska umjetnost sve zastupljenija u hrvatskoj i inozemnoj sveučilišnoj nastavi i u humanističkim znanostima – uz uobičajena “žarišta” (odsjeci za komparativnu književnost filozofskih fakulteta, umjetničke i pedagoške akademije i odsjeci itd.), nastava filma i medijske kulture sve se češće smatra važnom i u studiju filologije općenito (kroatistika, anglistika, talijanistika…), kao i u studiju sociologije i antropologije, jer bez poznavanja filma nema govora o dubljem razumijevanju suvremene kulture. Hrvatsko bi izdavaštvo nedvojbeno trebalo pratiti takav porast zanimanja za film, a kako je narativni film jedna od najcjenjenijih, najutjecajnijih, pa i najpopularnijih filmskih formi, pokazala se velika potreba upravo za filmološkim udžbenikom koji bi sistematizirao znanje o filmskoj priči.

Kako prići tako utjecajnom i popularnom, a ipak prilično nesustavno proučavanom problemu u međunarodnoj filmologiji? S obzirom na to da u Hrvatskoj još nije napisana ni prevedena nijedna knjiga te tematike, najkorisnijim mi se činilo usustaviti znanje u novije vrijeme najutjecajnijih filmoloških škola, s usputnim osvrtom na šire kulturološki usmjerene metode kakve su sedamdesetih i ranih osamdesetih godina prošlog stoljeća bile na vrhuncu utjecaja, ali i danas imaju brojne iskrene i poticajne zagovornike. Premda sveučilišni udžbenik Uvod u teoriju filmske priče nije, dakle, pisan bez autorskog stava, nadam se da će studentima, kojima je ponajprije namijenjen, pomoći i u produbljivanju znanja i u stvaranju vlastitoga kritičkog odnosa, što je jedan od glavnih ideala sveučilišne nastave. Kako današnji učenici sve ranije i sve potpunije usvajaju jezik vizualne komunikacije, nadam se da će od ove knjige imati koristi i učenici gimnazija, kao i umjetničkih i drugih srednjih škola.

Dakako, u ovakvim je izdavačkim projektima neprocjenjiva pomoć prijatelja i kolega, a ponajviše onih koji su voljni kritički pročitati sav rukopis. Uz recenzente, profesore Antu Peterlića, Hrvoja Turkovića i Borisa Senkera, te urednicu knjige Miroslavu Vučić, to su u raznim fazama rada pristali učiniti i dragi prijatelji Jelena Šesnić, David Šporer, Tatjana Jukić i Bruno Kragić, pa im svima najtoplije zahvaljujem na trudu i na korisnim savjetima i primjedbama. Najveću zahvalnost, međutim, ipak dugujem profesoru Peterliću, koji mi je najprije pokazao kako izgleda maksimum profesionalne i prijateljske pomoći, a potom je stalno iznova uspijevao nadmašiti visoka očekivanja stvorena takvim odnosom. Povodom drugog, neznatno prerađenog izdanja na Besplatnim elektroničkim knjigama, zahvaljujem se i uredniku Krešimiru Pintariću.

Teme obrađene u ovom sveučilišnom udžbeniku već sam iskušavao i u nastavi, pa bih na kraju htio zahvaliti i studentima komparativne književnosti na strpljenju, pametnim komentarima, dobrim odgovorima i još boljim pitanjima.

Nikica Gilić