Ugljik na suncu | Ivan Vidak

Popa i doktor su pili špricere, sigrali šah i bili suzdržani prema nama. Ponudili su nam špricer i vratili se šahu.

POPA
A šta vas toliko briga za Stevicu Čatalinca? I ‘ko je vas poslo u selo da čeprkate? Jel nemate pametnija posla?

DOKTOR
Ti si na potezu.

POPA
Jesam? Hm…
A di mi je lovac?

DOKTOR
Nema ga više.

POPA
O, Bože, Bože! Šta ćemo sad?!

Rekli smo njim da znamo da su bili kod Stevice dok se pritvaro u svinjče. Kako je to izgledalo? Jel nešto reko? Kako je izgledo?

POPA
Nekate natezat vraga s tuđom nesrićom. Pušćite Stevicu na miru i vratite se tamo otkud ste i došli.

DOKTOR
Reci njim za barjak.

POPA
Mani se barjaka!

Ni pod koju cinu nismo ’tili odustat od toga barjaka. Popi je tribala litra špricera da nam to ispriča.

POPA
Cili divan oko tog malog Stevice je da je ukro crkveni barjak. Onaj što se nosi u povorki kad sa’ranjivamo ljude. Eto, to je sve. S njegovom majkom i dadom smo pritražili cilu kuću i nigdi ga nismo mogli nać. A sve drugo što je ukro se omak vratilo il kasnije našlo. Jedino taj barjak… Sad, eto, sa’ranjivamo brež njega.
I to je cili divan.

U tom času je dotrčala časna.

ČASNA
Velečasni, velečasni! Eno dica opet kradu šeptelije!

POPA
Opet? Vrazi jedni!

Popa se naglo digo i otrčo prema voćnjaku. Špricer ga je već do’vatio pa mu nije bilo lako. Ostali smo sa doktorem i časnom na kojoj se vid’lo da na srcu nosi nešto što popa nije ‘tio ispovidat.

ČASNA
Nikom nije ‘tio reć šta je vidio kod Čatalinaca. Ja sam ga ispitivala, al ništa. Čula sam da ni njima, kad je izlazio iz Stevicinog svinjca, nije reko ni riči. Sam’ se okrenio i ošo. Lako njemu za barjak…

DOKTOR
Lakše, časna, nasrdit ćete popu.

ČASNA
A i vi, doktore! Baš ste i vi mogli štagod reć! I vi ste ga vid’li!

DOKTOR
Svašta sam ja u životu vidio, časna. I ne željim se toga ni sićat, a kamoli divanit o tom.

ČASNA
Badava vam sva ta vaša medicina i likovi!

Doktor se digo i krenio napolje.

DOKTOR
Recite popi da ćemo nastavit partiju sutra.

Doktor nije bio otvoren za nagovaranje. Nije se okreto.

ČASNA
Odite vi kod njegove majke i dade. To vam je najbolje. Oni će vam kazat. Ni’ko neće š njima da se divani! Njegovoj majki će srce puknit; ni sa’ranu mu nije napravila. Kod nje odite!

Popa se vraćo iz voćnjaka, i časna je, kad ga je vid’la, ućutila i latila skupljat čaše od špricera sa stola. Nismo ’tili više smetat.

X

Sadržaj

Urednikov izborParabola
Urednikov izborBerti Foks
Nokturno
Dičji grobovi
Nevidljivi čovjek
Konc-logos
Urednikov izborOdrasli i djeca
Urednikov izborNišta lijepo


Impresum