Fantomsko korijenje, druga zbirka poezije Marine Čović, duboko je autobiografski i generacijski ispisana poetska kronika proživljenih trauma, potrage za identitetom i osobnog sazrijevanja u sjeni rata i migracije. U zbirci dominiraju slike djetinjstva prekinutog ratom, iseljeništvom i gubitkom čime autorica ispisuje univerzalnu sudbinu rasute postjugoslavenske svakodnevice, ali i intimne rane obitelji i tijela.

Pjesme odlikuje narativnost; nižu se fragmenti sjećanja na izbjeglištvo, prizori obiteljske intime, odlasci, povratci, generacijski jaz, slike žena i majki, motivi jela, stana, škole ili stanara — sve ono što čini mozaik privatne povijesti u kojem se isprepliću nostalgija, tuga i krhka nada. Autoričin glas izravan je i nježan, ali prodoran, često prožet autoironijom, povremeno i humorom u suočavanju s traumom i egzistencijalnim nesigurnostima.

Jezik zbirke kolokvijalan je i pitak, s povremenim proplamsajima arhaično-regionalnih ili dijalektalnih izraza što cijeloj zbirci daje dodatnu izvornost i osobnost. Tematski se ponavljaju motivi skloništa, zavičaja, traume, majčinstva i svakodnevnog preživljavanja, s čestim prizorima iz ratnog djetinjstva, međugeneracijskih odnosa te izbjegličkog iskustva koje postaje dio identiteta.

Završni ciklusi zbirke, iako obilježeni nostalgijom, motivima budućnosti, roditeljstva, ljubavi i povratka svakodnevici sugeriraju optimizam, izlaz iz traume te volju za životom i pisanjem. Fantomsko korijenje nenametljivo je, ali snažno svjedočanstvo ženskog iskustva naših prostora satkano od fragmenata gubitka, nježnosti i prkosa, ukorijenjeno u emocionalnom pejzažu svakodnevnog života što ovu zbirku čini vrijednim doprinosom suvremenoj poeziji.